Manu Chao

Manu Chao (punim imenom:José-Manuel Thomas Arthur Chao) je francuski pjevač latino (rock, punk, narodne) muzike, španskog porijekla. Rođen je 21. juna 1961. u Parizu.
Chaoovi roditelji su iz Španije, majka je iz Baskije, a otac mu je iz Galicije. Za vrijeme diktature Franciska Franka, odlaze u Francusku, u predgrađa Pariza, gdje se Manu Chao rađa i odrasta.

Već u svojoj mladosti, Manu Chao postaje priznat na pariškoj sceni alternativne rock muzike, a 1987. godine, zajedno sa svojim bratom Antroinom i rođakom Santiagom, osniva grupu pod nazivom Mano Negra. Mano Negra, direktno prevedeno sa esperanta, znači Crna Ruka. Grupa postiže veliki uspjeh u Francuskoj, a kasnije i na turneji u Južnoj Americi, sa hitom Mala Vida. Ovaj hit je poslije izvođen od R.E.M. zajedno sa Manu Chao'om. Grupa Mano Negra se raspada 1995. godine.

Manu Chao je multi lingvist i pjeva na francuskom, španskom, arapskom, galicijskom, portugalskom, engleskom, a često koristi i kombinacije navedenih jezika u pojedinim pjesmama, ponekad čak sve u jednoj pjesmi. Jedan je od najprodavanijih muzičara. Manje je poznat u Skandinaviji, SAD-u, i na Balkanu.

Kao i upotreba raznih jezika u tekstovima njegovih pjesama, tako mu je i muzika inspirisana raznim žanrovima kao što su rock, punk, francuska šansona, salsa, alžirski rai, ali najviše se izražavaju reggae i ska. Većinu inspiracije, što u tekstovima, što u muzici crpi iz dana njegovog odrastanja i sazrijevanja u stranačkim dijelovima Pariza, a kasnije s njegovih proputovanja Južnom Amerikom. Tekstovi su mu uglavnom o ljubavi, životu stranaca u getoima, kao i nepriznavanju istih u globalu i uglavnom su ljevičarsko orijentisani. Zbog toga ima dosta obožavatelja među lijevom strujom evrope, a između ostalog i pokreta protiv ujedinjene Evrope.

Organizovani kao neka vrsta zajednice, bez pravog menadžera, Mano Negra su bezuspješno pokušavali da se probiju u SAD koje očito još nisu bile spremne za invaziju njihove energije. Ali zato ih je Latino Amerika oberučke prihvatila - tokom 1992. na turneji pod nazivom "Cargo", brodom su obilazili čitav južni kontinent i u lukama održavali koncerte na specijalno postavljenoj bini na palubi broda, zajedno sa glumcima i cirkusantima, nerijetko potpomagani lokalnim gerilskim grupacijama, na opće nezadovoljstvo gradskih vlasti.

Albumi;
Clandestino (Virgin - 1998)
Próxima Estación: Esperanza (Virgin - 2001)
Radio Bemba Sound System (Virgin - 2002) (Uživo)
Sibérie m'était contéee, (Virgin - 2004)
La Radiolina (Because/Nacional, 2007)

Movie 90's

 

 

 

 

 

 

Kod mene u komšije, prvi dio

Kod mene, u komšije ima slučaj hahahah ... Ovo je opstanak, ali i ispit za svakog od nas. ako spomenemo Born in Bosnia, treba se zapitati, da li nam je nešto ostavljeno u amanet naših predaka, kako otići i to iznevjeriti. Doživljavam to kao predaju. Jbg, izgubljena nada, da će se sve ostvariti ako odem. markirana roba, poroci, luksuz, egzistencija, mrtav, i uživam u tamnom vilajetu koji sam ponio sa sobom kad bi otišao iz Sa, moje mahale, ghetta, svog mikrosvijeta u tamnom vilajetu gdje i pripadam i gdje jedino u totalnom mraku mogu da svjetlim...ja ostajem i svi su dobrodošli u Sarajevo...mir i ljubav s vama :-)
Sarajevo je centar Svijeta, Totalni Univerzum,ehhehe glavni i odgovorni, akcija i reakcija, Ajnštajnov recept, od tačke A do tačke B (nema više prepreke).

Davor Sučić Sula; Sretan rođendan

Davor Sučić (Sarajevo, 7. juni 1961), poznat kao Sejo Sekson je gitarista i osnivač bosanskohercegovačkog rock benda "Zabranjeno Pušenje". Osnovnu i srednju školu završava u Sarajevu, a nakon toga apsolvira na Medicinskom fakultetu. Od svoje dvanaeste godine svira gitaru. Godine 1978. sa pjevačem i klavijaturistom Neletom Karajlićem osniva "Pseudo Blues Band". Nakon priključenja bubnjara Zenita Đozića grupa dobija ime "Pseudo Blues Band Zabranjeno Pušenje".



Lider Zabranjenog pušenja Davor Sučić poznatiji kao Sejo Sexon u intervjuu za Vecernji.hr govorio je o raznim temama, a među njima i o pravcu Novi primitivizam, Neletu Karajliću... Sexon je govorio i o tome zašto pjesmu Boško i Admira smatra Božjim prstom. "Javio mi se dobar prijatelj Mario Vestić koji radi tekstove za druge hrvatske izvođače, i kaže: Napisao sam jednu pjesmu o Bosni, pa vidi bi li je mogao uglazbiti.’ Kažem mu da pošalje pjesmu i vidim da se u tekstu radi o okosnici te priče, ali s drugim imenima. Pitam ga: ‘Dobro, a zašto nisi stavio prava imena?’ Pita on: 'Kakva imena?'. ‘Pa, Boško i Admira’. ‘Kakvi Boško i Admira’, pita on. I tad sam shvatio da je to prst Božji da on dođe do mene i ponudi mi tu pjesmu. Taman sam se na novom albumu želio malo odmoriti od te ratne i poslijeratne tematike, ali sam protrnuo kada se dogodilo to s tim tekstom, pa sam ga malo doradio, stavio neke detalje koje on nije znao, ali on je napisao okosnicu te pjesme a da nikada nije čuo priču o Bošku i Admiri. Ispalo je super jer mi je cilj bio da ta pjesma bude naš poklon za praznik grada. Sarajlije znaju za tu sudbinu koja je ujedno metaforična i simbolična priča za cijelu Bosnu", kaže Sexon u intervjuu za Vecernji.hr. "Možeš izaći iz Sarajeva, ali" Iako živi na relaciji Sarajevo-Zagreb, znatno više vremena provodi u hrvatskoj prijestolnici. "Mi jesmo gradili svoj bend baš na tom mikrosvijetu i malim pričama o ljudima jer je mikrokozmos model makrokozmosa. Sve su lokalne priče zapravo vrlo univerzalne, bez obzira na to koliko bile male i folklorne one u sebi kriju iskru svijeta. To je bila naša priča i formula od koje nismo puno odustali do danas. Kaže se da možeš izaći iz Sarajeva, ali Sarajevo ne može izaći iz tebe. To je jednostavno neka tehnika u kojoj se osjećam kod kuće, osjećam se sigurno i volim razmišljati tako. Nisam nikada bio od nekih velikih riječi, introvertirani i hermetični stihovi nikada nisu bili ni moj način govora. Uvijek sam otvoren, kažem što mislim, to je i neka bosanska kultura da uvijek kažemo što mislimo, pa nekada ta prevelika otvorenost i direktnost budu malo i naporni. Drago mi je da imam taj pečat jer bez bosanskog korijena teško da bi u meni moglo što i rasti", kaže Sexon. Novi primitivizam kao karikatura sredine i vremena Krajem početkom 1980-ih Zagrebom i Beogradom harao je Novi val, a u Sarajevu se pojavio pokret New Primitives (Novi primitivizam), a Zabranjeno pušenje bilo je jedan od začetnika pokreta. Koliko je današnjoj sarajevskoj mladeži bliska ili možda odbojna ova priča govori Sexon: "Novi primitivizam je dosta odredio sarajevsku scenu i danas. On je imao svoje komične i tragikomične trenutke, ali je privukao pozornost cijele bivše države na lokalne resurse i pokazao važnost lokalnih resursa za regionalni uspjeh. Tu formulu novi bendovi dosta cijene i slijede. Sirovost je jako važna kada želite nešto plasirati. Ljudi uvijek prije pomisle da se treba prikloniti nekom trendu, da je formula uspjeha u tome da se zvuči kao Coldplay – danas pogotovu izdavači tjeraju klince na tu modernu produkciju – to možda jest jedan put, ne kažem da je loš, ali ima i ovaj drugi koji su brojni bendovi u Jugoslaviji prakticirali." O Neletu i Fikreti... Sexon se, na pitanje novinara, osvrnuo i na malo "prežvakanu" temu - razlazs Neletom Karajlićem, ali i o sukobu koji je imao sa njim. "To je doista bio jedan od rijetkih stvarnih konflikata. Mi nismo u nekom suživotu, radimo svaki na svoj način i na svojoj strani, nekoj svojoj publici, ali zbio se incident koji me potaknuo da napravim nešto radikalno. A to je bilo da su se pjesme Pušenja počele pojavljivati uz neprimjeren videomaterijal, u kojem su se pojavljivali ljudi koji su skrivili smrt desetina tisuća Sarajlija. Bilo mi je zaista uznemirujuće da se pjesma Fikreta izvodi ispod slike Ratka Mladića ili Radovana Karadžića. Nele je tada bio u nekoj vrsti tog političkog transa, nemam ništa protiv toga da itko izvodi moju glazbu, ne bih nikada radio problem zbog toga niti tražio dinar, ali rekao sam da ću na sljedeće pojavljivanje moje glazbe ispod takve scenografije reagirati. I poslije toga, to se više nije ponovilo. To mi je bilo sasvim zadovoljavajuće. Ništa preko toga nisam očekivao i to je ishod koji me zadovoljio", kaže u intervjuu za Vecernji.hr Sejo Sexon.

Dark Side Of The Moon tour...

U noći, sa 23. na 24. april, 1975. svirao je band Pink Floyd... prije tačno 40 godina.

Rođendan, 22.04.1937

Jack Nicholson, američki filmski glumac, redatelj, scenarist i producent.
Na početku karijere glumio je u niskobudžetnim, uglavnom horor filmovima. Iz anonimnosti izlazi 1969. godine nakon uloge provincijskog advokata u filmu Goli u sedlu. Ubrzo se nameće nizom značajnih uloga tipičnih antijunaka i neurotičnih autsajdera, te najuvjerljivije tumači buntovne, neprilagođene i asocijalne osobe.

12 puta je bio nominiran za Oscara, a 3 je osvojio:

Oskar za najbolju glavnu mušku ulogu:
1975 - Let iznad kukavičjeg gnijezda (One Flew Over the Cuckoo's Nest)
1997 - Bolje ne može (As Good as It Gets)

Oskar za najbolju sporednu mušku ulogu:
1983 - Vrijeme nježnosti (Terms of Endearment).

...dobrodošli na palubu...