Vitaminom se naziva tvar ili skup tvari koje se ne mogu sintetizirati u dovoljnim količinama u našem organizmu, nego ih se treba unositi hranom, a razlikuju se od ostalih hranjivih tvari(lipidi, ugljikohidrati, proteini) po tome što nemaju strukturnu ulogu niti katabolizmom daju energiju. Svaki vitamin ima različitu biohemijsku funkciju i sudjeluje u brojnim biohemijskim reakcijama, a nedostatak pojedinog vitamina općenito uzrokuje specifično oboljenje. Skupine rizika od nedostatka vitamina općenito su pušači, konzumenti alkohola i droga, dijabetičari, trudnice, vegani, adolescenti i stariji.
Svi se vitamini mogu dobiti hranom, dok se vitamini D i K sintetiziraju u našem tijelu. Naziv ''vitamin'' je spoj dviju riječi, vita ((lat. život) i amin, dakle, ''vitamin'' znači amin života. Naziv je smislio biohemičar Kazimir Funk 1912. godine jer se tad mislilo da svi vitamini pripadaju aminima, što danas znamo da nije tačno, ali naziv ''vitamin'' je ostao. Vitamini se još nazivaju i mikronutrijentima, jer su dnevne potrebe za vitaminima izmedju 1μg i 100 mg te se klasificiraju po njihovoj biološkoj funkciji, a ne po strukturi. Poznato je 13 vitamina, koji se općenito dijele u dvije skupine, na vitamine topljive u vodi i vitamine topljive u mastima. Vitamini topljivi u mastima uključuju vitamin A, D, E i K, a vitamini topljivi u vodi su vitamin C te vitamini B kompleksa, tiamin (B1), riboflavin (B2), niacin (B3), pantotensku kiselinu (B5), piridoksin (B6), folnu kiselinu (B9), kobalamin (B12) i biotin.
Vitameri su članovi iste skupine vitamina s istim ili sličnim djelovanjem, slične hemijkse strukture, provitamini su spojevi koji se u organizmu pretvaraju u metabolički aktivni oblik vitamina, dok su antagonisti vitamina ili antivitamini tvari strukturno slične vitaminima, a mogu umanjiti ili potpuno inaktivirati djelovanje vitamina. Vitaminima se ne smatraju ostale esencijalne hranjive tvari, kao što su minerali, masne kiseline i aminokiseline, jer su one potrebne u večim količinama nego sami vitamini. Također, vitaminima se smatraju druge tvari koje mogu imati određene učinke na zdravlje, ali nisu od esencijalne važnosti za normalno funkcionisanje organizma.
Nema komentara:
Objavi komentar